Generacija Zed je generacija ljudi rođena u periodu od sredine 1990ih do sredine 2010ih. Trenutno su najmlađa generacija zaposlenih koja je tek pre par godina krenula da ulazi u poslovni svet. Kroz neko vreme, generacija Z će činiti skoro 30% radne snage u svetu poslovanja. Kako se približiti novoj generaciji zaposlenih, uključiti ih u posao na pravi način i zadržati ih na radnim mestima? Za početak moramo da ih razumemo.
Ljudi uče da kontrolišu i prikrivaju svoje emocije na licu. Ne samo da učimo šta ne treba da izgovorimo u određenoj poslovnoj ili svakodnevnoj situaciji, već i kakav izraz lica ne bi trebalo da imamo. Setite se koliko puta ste izgovorili nekome ili koliko je puta vama rečeno „Ne gledaj me tako!“ ili „Kakav ti je to izraz lica?“. Ovo ne samo da nas iskustveno uči da nešto ne treba da radimo, već nam i poručuje da treba da na lice „navlačino“ lažne emocije i izraze, odnosno da sa drugima komuniciramo sa nasmejanim licem. Ovo dovodi do rečenica tipa „Nasmeši se tom divnom čoveku, on želi da nađete najbolje rešenje za sve nas“. Kako smo ovom modelu kreiranja društveno prihvatljivog izraza lica izloženi tokom čitavog našeg odrastanja, kao i poslovne karijere, većina nas uči kako da upravlja svojim facijalnim ekspresijama i porukama koje šalje kako putem reči, tako i preko lica.
Setite se situacije kada ste išli na neko važno društveno dešavanje (proslavu, konferenciju, rođendan, slavu...). Sigurno ćete ovaj događaj pamtiti kao loše iskustvo ukoliko ste stajali u pozadini sa prekrštenim rukama i osećali da vam tu nije mesto. Ali, ukoliko ste učestvovali i bili uključeni u interakciju sa ostalim zvanicama, onda će vaš doživljaj neminovno biti drugačiji. Na ovom primeru možemo početi da gradimo shvatanje razlike između raznolikosti i inkluzije.
Pregovaranje je aktivnost svojstvena ljudima koja je stara koliko i bilo koja poslovna delatnost. Međutim, sve do šezdesetih godina dvadesetog veka ovoj temi nije pridavano mnogo značaja u naučnim i poslovnim krugovima. Tek u ovom, istorijski gledano, kratkom vremenskom razdoblju, praktičari i teoretičari su počeli da stavljaju akcenat na različite aspekte ovog vida komunikacije. Mnogi stručnjaci tvrde da najbolje rezultate u procesu pregovaranja postižu oni koji poseduju znanje i veštine o tome, zbog čega se poseban značaj pridaje treninzima i seminarima iz ove oblasti.
Tema inkluzije u poslovnom okruženju poslednjih godina izazva povećanu pažnju širom sveta, što je trend koji prati borbu za socijalnu pravdu. U kontekstu poslovanja, inkluzija je počela da se posmatra kao sve važnije pitanje oko kojeg treba dobiti što širi konsenzus i na taj način poboljšati korporativni učinak. Inkluzija je istovremeno oblast u kojoj proaktivno i inovativno angažovanje može da stvori širok spektar mogućnosti i koristi. Brojne studije pokazuju da kompanije sa praksom bavljenja inkluzijom nadmašuju svoju konkurenciju na više načina. Istraživanja pokazuju da kompanije koje primenjuju politiku inkluzije imaju 70% veću verovatnoću da će svoje proizvode i usluge plasirati na nova tržišta, a pokazalo se i da su timovi, kojima se upravlja inkluzivno, bolji u rešavanju složenih izazova. Osim toga, dokazano je da zaposleni imaju bolje poslovne performanse i da su ohrabreniji da iznose inovativne ideje, ukoliko vide da je njihova kompanija posvećena inkluziji i da ih podržava da se osećaju uključenima.
Mnogi hibridni timovi su postojali i pre COVID situacije. Neki članovi timova su puno radno vreme provodili u kancelariji, neki su radili na daljinu, dok su neki kombinovali ta dva načina. Međutim, ono što je sada drugačije je da mnogo veći broj ljudi radi od kuće – u potpunosti ili delimično. Jedna od lekcija koje smo naučili tokom velikog globalnog eksperimenta je da zaposleni i organizacije mogu da budu mnogo produktivniji kada ljudi rade od kuće barem deo svog radnog vremena.