Ljudi uče da kontrolišu i prikrivaju svoje emocije na licu. Ne samo da učimo šta ne treba da izgovorimo u određenoj poslovnoj ili svakodnevnoj situaciji, već i kakav izraz lica ne bi trebalo da imamo. Setite se koliko puta ste izgovorili nekome ili koliko je puta vama rečeno „Ne gledaj me tako!“ ili „Kakav ti je to izraz lica?“. Ovo ne samo da nas iskustveno uči da nešto ne treba da radimo, već nam i poručuje da treba da na lice „navlačino“ lažne emocije i izraze, odnosno da sa drugima komuniciramo sa nasmejanim licem. Ovo dovodi do rečenica tipa „Nasmeši se tom divnom čoveku, on želi da nađete najbolje rešenje za sve nas“. Kako smo ovom modelu kreiranja društveno prihvatljivog izraza lica izloženi tokom čitavog našeg odrastanja, kao i poslovne karijere, većina nas uči kako da upravlja svojim facijalnim ekspresijama i porukama koje šalje kako putem reči, tako i preko lica.